...i ja i milion njih... i pre nas i posle nas... i woleli i bili powredjeni... i smejali se... lezali u krewetu satima i razmishljali o sutra... slushali obecanja i o tome kako nas negde cheka neka nedodjija... kako ce nashi snowi postati stwarnost za 5, za 10godina... i ewo... prodje i tih 10godina, ma i wishe... a mi... izgubljeni, smontani... na sto strana nas wuq... nemamo dowoljno snage ili zelje ili ... jednostawno nam fali uwek neshto... nismo toliko lenji koliko smo ubiweni u mozak... i sad... kad se nalazimo na pragu ziwotnih odluka ... swe shto uchinimo nam se chini besmislenim... i swe radimo mehanichki...